Istorijat škole

Istorijat škole

U skladu sa postojećim mogućnostima, u Baru se u određenom periodu njegovala muzička umjetnost. Inicijativu za organizovanje muzičkog života pokretali su talentovani pojedinci i odgovarajuće grupe, prema interesovanju i smislu za razne oblike muzičkog izražavanja. Od antičkog doba muzika je imala posebno mjesto u okviru svih oblika i vrsta umjetničkog stvaralaštva. Muzika oplemenjuje čovjeka i čini mu život ljepšim i srećnijim. Treba se prisjetiti Šekspirovih riječi: „Čovjek koji nema muzike u sebi i koji nije dirnut harmonijom tonova, sposoban je za izdaju, prevaru i pljačku. Pobude su mu u duši tmurne kao noć“.

Iz želje da se obogati kultumi i muzički život, u Baru je 3. januara 1910. godine, povodom pedesetogodišnjice vladavine kralja Nikole, osnovano Pjevačko društvo „Bratimstvo“. Izabrana uprava Društva od devet članova pozvala je zainteresovane gradane da se učlane u novoosnovano društvo. Te godine u listu „Glas Crnogorca“ ukazuje se na značaj osnivanja društva: ,,Od kolikog je, pak, uticaja pjesma na razvoj duše čovjeka, koliko oblagorođuje srce, koliko moralno pjesma uzdiže čovjeka, o tome je suvišno govoriti.“

Jula 1911. godine osnovano je Barsko muzičko udruženje - prva građanska muzika u Baru, koja je imala 18 instrumenata. Iste godine prva građanska muzika ujedinila se sa Pjevačkim društvom „Bratimstvo“ pod nazivom Barsko pjevačko muzičko društvo „Bratimstvo“. Ovo društvo je, i pored određenih teškoća, uspješno radilo do početka Prvog svetskog rata 1914. godine. U ovom ratu barski muzičari osnovali su vojnu muziku u Lovćenskom odredu crnogorske vojske. Prije okupacije Crne Gore od strane austrougarskih trupa 1916. godine, muzički instrumenti su sklonjeni u jednu vojnu kasarnu u Podgorici, ali je i pored toga veći broj opljačkan i oštećen. U međuratnom periodu (1918-1941) obnovljenaje muzička aktivnost i nabavljeni muzički instrumenti. Od osnivanja Muzičko društvo je pripremalo koncerte i obogaćivalo muzički život u gradu. Barani su bili „vazda željni njegovanja muzike“. Poslije oslobođenja 1945. godine, tradiciju Pjevačkog društva „Bratimstvo“ nastavilo je Kulturno-umjetničko društvo „Jedinstvo“ Bar, sa osnovnim zadatkom da njeguje kulturno-umjetnički amaterizam, a dugo vremena u gradu je uspješno radila gradska muzika. Od početka rada svjetovnih škola na ovom području, poslije oslobođenja Bara od Turaka, u školama je, pored ostalih predmeta, izvođena i nastava pjevanja, koja je umnogome doprinijela razvijanju ljubavi kod djece za muzičkim obrazovanjem. Međutim, dugo vremena osjećaće se praznina u ovoj sredini zbog nedostatka jedne specijalizovane ustanove muzičkog obrazovanja.

Karakteristično je napomenuti da je Odjeljenje za društvene službe Narodnog odbora opštine Bar rješenjem, br. 1104, od 9. februara 1963. godine, odlučilo da se pri Osmogodišnjoj školi u Baru otvori odjeljenje za muzičko obrazovanje djece, u kojem će raditi Blagorodna Radak, profesor muzike i muzičar M. Jelenić. U rješenju se napominje da ne postoje uslovi za otvaranje niže muzičke škole u Baru, a roditelji talentovane djece više godina zalagali su se za njeno otvaranje. U gradu je bio osnovan veći broj škola prvog i drugog stupnja, jedino je nedostajala škola za muzičko obrazovanje. Napokon su i društveno-političke strukture i zvanični opštinski organi podržali inicijativu građana. Do osnivanja i početka rada škole za muzičko obrazovanje došlo je tek septembra 1983. godine. Naime, novoosnovana muzička škola postala je radna jedinica Kulturnog centra, u čijem sastavu su bili: Dom kulture, Muzej, Galerija, Biblioteka i Arhiv. Škola za muzičko obrazovanje počela je rad u zgradi bivše Carinarnice u Baru, površine 440m2, koja je adaptirana za potrebe škole poslije katastrofalnog zemljotresa 1979. godine.

U zgradi je bilo 11 učionica za klavir, harmoniku i gitaru. Za upis se prijavilo 150 učenika, uzrasta od 7-8 godina. Nakon provjere sklonosti i sposobnosti za muziku kod prijavljene djece, stručna komisija je primila 66 učenika. Na dužnost upravnika škole postavljen je Božidar Rakonjac, profesor sa završenom muzičkom akademijom, a nastavu su izvodili: Ljubinka Knežević, profesorka muzike, Ranko Domazetović, nastavnik i Svetozar Vujić, učitelj muzičkog vaspitanja. Osnovani su sljedeći odsjeci: klavir, harmonika, gitara, klarinet i violina. Izvođena je i nastava pripremnog razreda za zainteresovanu djecu, u cilju njihovog osposobljavanja za nastavljanje školovanja. Takođe, u ovoj oblasti organizovani su i razni oblici vannastavnih aktivnosti, pored nastavnika u stalnom radnom odnosu, angažovani su i nastavnici Muzičke škole iz Titograda. Prema izvještaju za školsku 1988/99. godinu, u školi su bila 132 učenika, u devet odjeljenja na odsjecima: klavir, harmonika, gitara i klarinet (klavir 55, harmonika 40, gitara 36 i klarient jedan učenik). U pripremnom je bilo 15, a u prvom razredu 16 učenika, dok je u drugom bilo 17, u trećem 21, u četvrtom 22, petom 29 i šestom razredu 12 učenika. Nastavu je izvodilo šest redovnih nastavnika, jedan spoljni saradnik i jedan po ugovoru o djelu. U toku godine, kako se ističe u izvještaju, pripremljena su i izvedena četiri koncerta za građane, a rad škole u ovom periodu, obilazio je prosvjetni svjetnik muzičkog vaspitanja Radonja Vučeković.

Ova škola je u sastavu Kulturnog centra Bar bila do 9. juna 1990. godine, kada je postala samostalna ustanova i taj datum se i danas slavi kao „Dan škole“. Naime, tada je na predlog organa škole i uz saglasnost Skupštine opštine Bar, dobila zvaničan naziv Škola za osnovno muzičko obrazovanje „Petar II Petrović-Njegoš“ Bar. Škola pripada prvom (osnovnom) stupnju obrazovanja, a po obezbijeđenom stručnom kadru i opremljenosti ima sve uslove da preraste u srednju muzičku školu. Kako je postojeća zgrada Carinarnice u kojoj je radila škola od osnivanja, adaptirana za Italijanski konzulat, škola je preseljena u zgradu Gimnazije „Niko Rolović“, u kojoj je muzičkoj školi dato na upotrebu 1150 m2 školskog prostora i to bez naknade, a brojno stanje učenika se stalno povećavalo. Danas je škola uključena u tokove savremenog muzičkog obrazovanja i postiže zapažene rezultate u svim vidovima aktivnosti. Uspostavila je saradnju sa ostalim muzičkm školama u zemlji i inostranstvu, a nastavnici učestvuju na seminarima i drugim oblicima stručnog usavršavanja u ovoj oblasti. Za svoj rad dobila je brojna priznanja: Nagradu „24. novembar“, nagradu „Stana Tomašević-Arnesen“ i oko 500 diploma i plaketa republičkog, saveznog i medunarodnog značaja. Svojom ukupnom djelatnošću ova škola u znatnoj mjeri obogaćuje muzički život u gradu.